only one
01.06.2006., četvrtak
Vjerovali ili ne
|
Živa sam!!! Zahvaljujući Zigi. Pitate se tko je to? E, pa Zigi je ovdje već godinama. Još od 1987. Slovima: tisućudevetstoosamdesetisedme. Gazdarica je provodila ljeto s bakom i didom na selu. Didom se izgovara kao dido u Fido Dido. Mislim da je to dugouzlazni "i". Nevermind. Uglavnom, jednog jutra nakon kiše Gazdarica je po dvorištu naganjala mačke, kokoši i purice. Najviše je voljela Jureka i Katicu. Tako su zvali one čudnovate patuljaste kokoši. Do ručka se temperatura podigla na dvadeset i osam stupnjeva i već je bilo nemoguće razaznati kojoj rasi Gazdarica pripada. Na onako blatnoj i umazanoj djevojčici svijetlila se samo kosa i dva plavo-zelena oka. Igra je završila kupanjem na dvorištu. Onako gola, golcata, s gumenim papučicama na nogama, sjela je s didom za stol u hladovini i čekala da baka donese lubenicu. Uto se oglasila patuljasta garava mješanka. Hrabro je iz kućice lajala na mračnu priliku koja je upravo zakoračila u dvorište. "Bog, ljudi!", zagrmio je muškarac u crnom i prišao stolu, "Reko' da malo navratim do vas. Kako je?" Gazdarica se stisnula. Prvi puta je osjetila sram. Pokušala je rukama pokriti svoje maleno golo tijelo. "Šta se sramiš? Pa to je samo dimnjačar Antun", smijala se baka. Nije primjetila da se iza veselog osmijeha debelog Antuna krio pohotni pogled upućen djevojčici. Sjeo je za stol i zatražio veliku čašu soka od bazge. Gazdarica je ispod glasa zavapila: "Ali nemam gumb!" Svi su se nasmijali. I čađavi Antun. Nisu ni primjetili da je u tom trenutku Zigi sjela za stol, pojela veliku krišku lubenice i ostala sve do zadnje kapi soka. Zigi je tako postala prvi Gazdaričin sustanar. Svidjelo joj se ime Zigi. Utuvila si je u glavu da je to od milja za Zigmunda. Piše se Sigmunda. Ali ja čisto sumnjam da je Gazdarica u tim godinama znala za Freuda. Nek' joj bude. Recimo da nam naša Zigi dođe nešto kao Časna Majka. Ona stvari drži pod kontrolom. Pazi na sve nas, a mi joj kad, tad uzvratimo uslugu. Tako je nažicala ekipu informatičara da joj pomogne u vezi mog slučaja. Poznavajući Gazdaricu, znali su da je samo pitanje vremena kad će se Njeno Veličanstvo ponovno urokati. Haki, šef IT sektora, okupio je skupinu stručnjaka i u svega par minuta vratio Wendy u sistem. Samo, pssst! Ona, koja me nazvala glupom kučkom, nema pojma. Vrebat ću iz prikrajka. Koga ona naziva kučkom? Možda sam glupa. Možda sam kuja. Ali kučka nikako. Na taj izraz i prava, pravcata kučka bi se uvrijedila... Zigi kaže da je dosta za danas. Gazdarica bi svaki čas mogla doći k sebi. Do čitanja! |
- 00:42 - Komentari (6) - Isprintaj - #
26.05.2006., petak
Nije Wendy odlučila umrijeti
|
- U ove sitne sate vadim posljednju cigaretu iz kutije. Wendy Kroy postojat će dok se gazdarici filter ne zažari među prstima. Kad opušak zgnječi u pepeljari, zvat ću se... Ma, nemam pojma kako ću se zvati. Ali ja sigurno više neću biti ovdje. Možda se reinkarniram kao stonoga. Ili koza. Ili žirafa. Zašto uopće životinja? Prije neka biljka. Fikus. Potočnica. Bukva. Ili, možda, mimoza? Fino miriše. Otkad ja vjerujem u reinkarnaciju? Možda ću kao neki zli duh haračiti blogovima. Pa pozovu popa da izvrši egzorcizam. A ja drobim nebuloze na hebrejskom. Bolje aramejskom. Dojmljivije je. Možda ću, kao nekrštena duša, plutati limbom... Vjerojatnije je da će moja gazdarica iščupati neki drugi lik iz svoje glave. Mnogo ih čeka u redu. Sklona je mitu i korupciji, pa će vjerojatno dati priliku onome tko joj ponudi više šuške. Ja sam imala sreće. Onaj dan, kad je na mene došao red, glava joj je pucala od mamurluka. Večer prije svu sam ušteđevinu spičkala, ne bi li se ona dobro provela. Koliko ta može popiti? Da samo popiti... Nije ni čudo da nas toliko šeće njenim sivim stanicama. Par tableta protiv migrene i ja sam dobila svojih pet minuta. Nisam ih uludo potrošila... - Dosta sranja! Imaš dvanaest sekundi prije nego kliknem Delete? Yes! - Ljudi, zbogom! Bilo je lijepo družiti se s vama. Bez brige, stiže zamjena. Pogledajte na http:/&#$%;;;.... (Are you sure you want to delete 'Wendy Kroy'? Yes) - Glupa kučka... |
- 05:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #
18.05.2006., četvrtak
Eppur si muove
Već vidim da će ovo biti jedan dosadan post. Nema nekih zanimljivih događanja u mom životu. Trenutno sam samo pasivni promatrač. Svijet ide dalje, a ja se malo čudim, pa sam u čudu što se čudim. Tako se čudim tomu da bi se posjedovanje jednog jointa moglo izjednačiti s pohotnim štipkanjem male dječice za guzu. Ne tvrdim da dilere ne treba kazniti, ali eto, Vlada predlaže kazne od 3 do 15 godina za posjedovanje ili raspačavanje droge, dok pedofilima širokogrudno nudi 3 do 12 godina. A ministrica Lovrin kaže da nema potrebe za uvođenjem doživotne kazne zatvora. S time bih se složila da vjerujem kako se pedofilski mozak može rehabilitirati. Ali ne vjerujem. Protivnik sam smrtne kazne. Dakle, mislim da svaki pedofil treba životni vijek provesti iza rešetaka. Ili bolje na prisilnom radu. Pustila bih ga van jedino kad bi ga uškopili i amputirali preostale udove. Nek ostane samo torzo. Jer nikad se ne zna da li bi naučili štipkati i nožnim prstićima. Usput bi im mogli iščupati i jezik. I staviti flaster preko usta, za svaki slučaj. Nisam sadist, ali nekako bih voljela svoje najcrnje mučiteljske maštarije ispoljiti na onima koji se usude nedolično i pomisliti na djecu. Gledam sinoć tekmu. I čudim se s kojom preciznošću je čovjek u stanju predvidjeti brzinu i putanju nogometne lopte. Pitam se što čini razliku između vrhunskog igrača i onih koji haklaju u našoj ligi. Može biti da je stvar u midiklorijanima. Da, da, to je ona Jedi umotvorina. (May the force be with you...) Sposobnost predviđanja bliske budućnosti, koje nismo ni svjesni, utječe na naše odluke. Tko vidi dalje, u stanju je brže donijeti ispravnu odluku. Tako bismo onda mogli objasniti i fenomen "rađanja pod sretnom zvijezdom". Onda pogodak dobitnih brojeva na lotu nije ništa drugo doli nesvjesno predviđanje koje će brojke izletiti iz bubnja. Ili koje će brojeve lutrija naštimati da se izvuku. Bezbroj primjera mi je prošlo kroz glavu. I opet se čudim što bi me ono što me potaknulo na ovu kontemplaciju moglo stajati tri godine života... U slobodno vrijeme (to je onda kad se ne čudim ničemu) nadoknađujem propušteno na DVD-u. Gledam National Geographic dokumentarce i pamtim interesantne podatke, koji bi mi mogli zatrebati samo ako se prijavim za neki kviz. Ili da ponovo isprepadam nekog jadnika s kojim odem na dejt. Od zaostataka iz svijeta filma ponovno izdvajam Tima Burtona. "Mrtva nevjesta"... Nemam riječi. Obavezno pogledati i skinuti soundtrack! |
- 17:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
09.05.2006., utorak
Jedno vjenčanje i sprovod
|
Protekli tjedan bio je poprilično turbulentan. Ušla sam u seriju, pa se svaku večer smucam unaokolo. Dala sam otkaz, uz razlog da bi bilo krajnje vrijeme da diplomiram. Pa, kad se nakon toliko vremena vraćam učenju, da bar uvertira bude poštena. Većinu ispita sam položila nakon što sam večer prije zaružila. Onda mi nekako bude svejedno. Pad ili prolaz, samo da se što brže vratim u krevet. I ta ravnodušnost je često prolazila kao samouvjerenost u naučeno gradivo. Dakle, čvrsto sam odlučila da ne želim više biti apsolvent. Grad nudi zbivanja, ali ljudi nema. Bar preko tjedna. Vlada neka pustoš. Eto, Piranha je u četvrtak bila puna. Trash rock ikona okupila je dovoljno poznatih faca da ekipa Špice i Red Ćilima bude sretna. Anonimni dio ekipe činili su novinari, poklonici jugonostalgične furke, zalutala after work ekipa, oni koji su jedva čekali sa negdje zasviraju 80-te pa da iz ormara iščupaju čudnovate krpice, nešto gay ekipe i oni koji mogu duže izdržati pod vodom nego doma. U petak čajanka, žurka ili što već. Subota klasika - samo da se pleše. U međuvremenu sam imala smrtni slučaj u obitelji. Široj obitelji. Neću sad o detaljima. Draga osoba, pokoj joj duši. Stvar je u tome da mrzim sprovode (i svadbe, krstitke, krizme...), jer ljudi su skloni od toga napraviti cirkus. Pogotovo kad živite u obitelji u kojoj se rodbina broji valjda do desetog koljena. Nema tu mirnog ispraćaja. Na kraju se svi više bave samom organizacijom i hranom, nego dostojanstvenim oproštajem. Bitno je samo da se zadovolji red i običaji. Ne volim primati izraze sućuti, pogotovo od ljudi koje ne poznam. I ne volim kad moram nekome izražavati sućut. Nikad ne znam što bih rekla. "Moje saučešće" je tako glupa fraza. "Žao mi je" uvijek zahtjeva još koju riječ. Osjećam se kao debil. Ja ionako ne smatram da je smrt konačna. Svi ćemo se kad-tad sresti. A sad o svadbi... Prijateljica mi se udaje u sedmom mjesecu. Zašto se ljudi žene u vrijeme godišnjih odmora? Kažu da je nemoguće dobiti termin u restoranima, a i u crkvi. Otkuda takva gužva? Odjednom je Zagreb stvarno milijunski grad. A navečer sve prazno. Pa gdje se upoznaju? Na poslu, u Konzumu, na placu, u knjižnici, na ulici? Zanemarimo ovu digresiju... Uglavnom, uvijek po pozivnici znam kakva će biti svadba. Već godinama iste pozivnice kruže uokolo. Ljudi, dajte malo mašte! Dakle, odmah sam mogla zaključiti da ovo vjenčanje neće biti ništa specijalno. Klasika od koje mi se bljuje - Tamburaši dolaze po mladu. Stari svat nateže šljivovicu. Barjaktar je pijan još od sinoć, pa samo čekaš koga će zastava opaliti po glavi. Mene zapadne zabadanje ružmarina. Iskasapim prste i nokte. I još svaki frajer ima nešto za reći ("Srce ćeš mi probosti"???). I nikad dosad nisam dobila ništa love iz one košarice. Naravno, tu je i predstava s lažnom mladom, kojoj se više ni stare babe ne vesele. Onda vožnja preko pola grada. Uvijek se otrijeznim do crkve. Dok obred traje, ekipa u prvoj birtiji nadoknađuje propušteno. Opet vožnja do restorana. Trijeznim se po drugi put. Onda predjelo, glavno jelo, masna janjetina, prvi ples, rezanje torte u svim smjerovima i, šećer na kraju, hvatanje buketa, podvezice ili čega već. I onda se netko sjetio da bi se sve neudate cure trebale otplesati kan-kan. Zemljo, otvori se! Pa se kokoši počupaju oko buketa. Na kraju večeri ostaje muzika i oni najuporniji. A ja plešem i čekam vinski gulaš. Happy end! Ako ikad čujem tamburaše pred vratima, bacit ću se kroz prozor. |
- 04:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #
02.05.2006., utorak
Vraćam se, Zagrebe, tebi...
|
S malo sreće i malo para uspjela sam zbrisati na more. Destinacija - malo mjestašce na sjevernom Jadranu. Besprijekorno čist apartmančić s pogledom na more. Ne bih ja bila ja da mi odmor ne prođe oblačno. No naoblaka se razbila dobrim društvom i veselim raspoloženjem. Bikini je ostao na dnu kofera, tako da je, zahvaljujući cikloni, svijet ostao zakinut za pogled na sniježno bijele noge i celulit koji sam brižno nakupljala tijekom zime. Ne mogu se pohvaliti društvom hotelskog osoblja ili nogometaša i informatičara, ali mogu pohvaliti lokalne birtije i susretljive konobare. Za nama su većinom fućkali maloljetnici i mjesni PTSP-ovci. U svim lokalima hit večeri bila je Sevina štikla u šest različitih remixeva. Da mi je vidjeti tog nadobudnog DJ-a koji se pozabavio pjesmicom koja će ovog ljeta terorizirati turiste. Sponzoruše ondje ne bi imale šanse. Lokal patrioti mogu vas počastiti samo svojim prisustvom. I predosadnom ribarskom ili brodskom pričom. Dalo se primjetiti da su mještanke pomalo zdepaste i da su sve različite. Nema tipično zagrebačkog copy-pasta. Ali jedno im je zajedničko - neka nesposobna mjesna frizerka. Dođeš na trač partiju, a izađeš s cirkusom na glavi. Rak ukusa, kako bi rekla jedna draga prijateljica. Čim se pojavilo sunce, to je bio očiti znak da nam tamo više nije mjesto. Pa se vraćam gradskom asfaltu i smogovčastoj ekipi. Je li se dogodilo nešto revolucionarno dok me nije bilo? Sumnjam... |
- 17:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
27.04.2006., četvrtak
Dispanzer
Nisam ni doktorica, ni psiholog, a ni psihijatar i ne znam kako pomoći svim bolesnicima koji hodaju zemljom ili lebde u oblacima. Zato mislim da bih bila idealan ordinacijski svodnik. Da ljepše zvuči, na vizitke ću naštampati PR ili nešto sa executive. A onda u pohode...Za početak bih na seansu vrbovala žene koje ljubuju s pacijentima. Nazovimo ih pacijenticama na kvadrat. Možda bolje kubičnim pacijenticama? Pa započnimo s primjerima iz bliže i šire okoline. Evo na koga (ne)sretnice troše energiju: Bolesnik br. 1 – Pritajeni psiho. Nema poroka. Nikakvih. Čak ni gazirana pića i čokoladu. Sportski tip. Nadobudni sportovi, kao boardanje, ronjenje ili free-climbing. Vjerojatno slabo potentan. Voli da mu se kuha, pere i posprema. Ne upotrebljava rečenice koje počinju s «ne smiješ», no vješto igra na kartu «volim što»...ne ideš nikud bez mene, dok ja bančim sjediš doma. + potiče ženu na kretanje u prirodi i prestanak pušenja; - nema ispušni ventil, pa postoji mogućnost da pukne i polomi ti usisavač na kičmi, dok zdrav način života znači da će poživjeti dugo, dugo i maltretirati te čitavo stoljeće. Bolesnik br. 2 – Dečko iz susjedstva. Pristojan i fin. Pomalo papučar. Živi s roditeljima. Upoznaje te s cijelom rodbinom. Oduševljen je što su mu starci sagradili još jednu kuću u dvorištu, pa ćete živjeti svi zajedno. + tvoja želja njemu je zapovijed, ali ne diraj familiju!; - računaj da će njegova majka više vremena provoditi u vašoj kući i da će znati kad imaš mengu ili gljivice, a pogotovo da će ti računati plodne dane ne bi li dobila unučad. Bolesnik br. 3 – Bogat. Ne pitaj kako. Sastavljen i rastavljen nekoliko puta. Kompleks zrelih godina liječi u teretani, na solariju, kod kozmetičarke, bijesnim autom. Trudi se u krevetu. No svoj trofej ne ispušta iz vida. Ako te netko samo pogleda, tražit će dobrog stomatologa. + ako trebaš novi auto, sise ili stan, samo reci i kvalitetno odradi; - svaki izlazak završit će prije no što je počeo, jer tvoj pitbull jedva čeka da ugrize svakog tko baci pogled na njegovo meso. Bolesnik br. 4 – Od pelena ste skupa. Uvukao ti se pod kožu. Pa trpiš monotoniju seksualnog života i sve njegove poslovno-poduzetničke pothvate. No, nekim čudom, svaki posao kojeg se lati brzo propada. Trenutno raznosi ćevape i cilj mu je postati zaposlenikom mjeseca. + da ga pošalješ u harem bio bi poslušniji od eunuha. – već vidiš da će živjeti na tvojoj grbači. Bolesnik br. 5 – Bolesno zgodan. Vjetropir. Propuh. Tornado. Glavni šminker. Uvijek dotjeran. Miriši. Svakog zna, njega svi znaju. Svaki dejt u fini restorani i na javna okupljališta. Ulaznica za sva događanja, premijere. + odličan seks. Nikad ga dosta. A malo zvjezdane prašine padne i na tvoju glavu. Druge žene ti zavide do bola. – s istim tim ženama dijeliš ga, a da ni ne znaš. I ne sjećaš se kad ste zadnji put vani za stolom sjedili sami. |
- 20:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #
26.04.2006., srijeda
Puca me na dobročinstvo
Dva dana sam oboružana metlom, krpama za pod, Pronto krpicama i čupavim Praškom. Bilo je krajnje vrijeme za proljetno pospremanje. Osim raznoraznih insekata, već me bilo strah da će ispod neke hrpe u mojoj sobi izmigoljiti i pokoji reptil. Sad sve blista, na razočaranje moje majke. Ona već godinama tvrdi da je moja soba najbolji mehanizam za obranu od krađe. Kad bi netko provalio i snimio moj kreativni nered pomislio bi da je netko već obavio posao. No, moj silni trud rezultirao je upalom mišića. A već sam pomislila da sam genetski modificirana i da takvo tkivo ne postoji u mom organizmu. Sva sreća da se umjetni nokti još drže. Ruke su mi se osušile od dezinfekcijskih sredstava, pa mi ne pomaže ni recept norveških ribara. No barem sam zaradila koji bod kod Svevišnjeg. Caritas će se razveseliti vrećama garderobe. Danas sam Cigančici na semaforu uvaljala mrkog medvjeda. Uvijek padnem na umazano lišce s velikim plavim okicama. Tri raskršća dalje za centimetar sam izbjegla sudar. Neki idiot u kombiju nije čuo za mrtvi kut. Dakle, ima nešto u onome da se dobro dobrim vrati. Tako uvijek nešto dam prosjacima. Ne razmišljam da li im treba za kruh ili za pivu. Ionako bi i ja možda zapila tu kunu, dvije, tri. Pa nek se i drugi vesele. |
- 19:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
20.04.2006., četvrtak
Još uvijek sam tu negdje
|
Zadnjih par dana igram igrice za retardirane i to me tako odmara. Naravno, prvo sam downloadala sve te gluposti, pa tri dana čistila komp od adwarea, bezopasnih virusa i sličnih idiotarija koje stižu u paketu. Dosad sam već postala kinematografski tajkun, kao simpatična konobarica otvorila najbolju slastičarnicu u gradu, kao bakica spasila sve mačke u susjedstvu, kao policijski inspektor razriješila misteriozna umorstva i sad postajem pravi tajkun u uzgoju ribica. Po cijeli dan blejim u akvarij na monitoru i čekam hoće li mi uspjeti novo križanje vrsta ili će gamad krepati. Eto, preprodajem ribice i uživam... Muško-ženski odnosi (i popratnih 1000 zašto? - 1000 zato!) trenutačno me ne tangiraju. Iskreno, još bi mi samo falilo da gledam gole frajere po časopisima i jumbo plakatima. To je kao da se sprema ražanj, a zec još u šumi. Pametnije je onda uzeti sačmaricu u ruke. Što je najgore, na billboardima bi se našli isključivo frajeri sumnjive spolne orijentacije. Teško mogu zamisliti macho hetero muškarca kako ga prije snimanja depiliraju i ulje k'o piceka ne bi li se pretvorio u slastan zalogajčić. |
- 23:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #
11.04.2006., utorak
Kiša pada, trava raste
|
Atmosferske neprilike razlog su da napišem nešto. Nema sunca, pa ni razloga da napuštam svoj brlog. Bolje da gledam kroz windowse, nego kroz prozor. Vikend je bio jedan od onih aktivnijih. Obišla sam više nego par gradskih lokala i vidjela jedne te iste ljude u điru. Ništa novo. Osim što je Piranha nakon nekoliko mjeseci ponovno otvorila vrata za otprilike par tisuća VIP uzvanika. Nisam se mogla prestati diviti tom redizajniranom prostoru. Očigledno je da je Pišekici, ili onome tko je već zaslužan za sve te preinake, trebalo tako mnogo vremena da napravi svjetski uređen klub. Teško da će itko u bliskoj budućnosti ponuditi nešto slično. Klub je neprepoznatljiv. Najmodernija verzija plinske komore. Hitler bi im pozavidio. Nakon par sati očekuje te polagana i mučna smrt u miomirisima znoja i dima cigarete. Tako sofisticirano. Urnebesni vikend odlazi u ropotarnicu sjećanja. Malo mutnih, ali zar nije tako sa svima? Pa slijedi još jedan trezveni poluradni tjedan i prilika da dostojanstveno atrofiram pred monitorom. A onda se čudim što vaga pokazuje dvije, tri kile viška. Pa se vraćam dijeti u zoni sumraka i živim od kave i cigareta. Lagano smanjujem kapacitet pluća, ali svejedno mogu duže pod vodom nego u četiri zida. Vrijeme je da ipak napustim svoju jazbinu. |
- 14:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #
06.04.2006., četvrtak
Bilo kuda, Fuki svuda
Jeste li primjetili kako kad vas nešto muči, odjednom primjećujete brdo malih ironičnih znakova koji vas podsjećaju na vašu muku? E, pa to mi se konstantno događa u ovom razdoblju nejebice. Sve oko mene vrišti: «Seks!!!» Uza sve te hormone, koji bjesomučno vriju i ometaju moje ionako podivljale neurotransmitere, danas oko pola dva parkiram auto pred bankom, a s prozora automobila do mene smiješi mi se gola celulitna guzica. Ili je dotični par podigao pozamašan iznos sa žiro računa, pa su to proslavili ševom, ili je to bila samo bolje iskorištena pauza za ručak. Nemam blage veze, no, uljepšali su mi dan. Zasvrbilo ih je – počešali su se. Paris je već spomenula igračkice, opravice i slične zanimacije, ali to se sve manje-više upražnjava unutar četiri zida. Ja volim ono «bilo kad i bilo gdje». Što manje vremena imamo, što je veća vjerojatnost da netko naleti, što bizarnije mjesto – odmah potpisujem. Krevet je dosadan, auto je apsolviran iz svih perspektiva (osim ispod auta – je li to netko probao, a da nije mehaničar?). Javna mjesta bude ono najzločestije u meni. Ljudi prolaze, a nemaju pojma što se događa u neposredoj blizini; penzići namaču guzice u moru, a nemaju pojma što se događa u plićaku; stanari čekaju lift, a nemaju pojma što se u liftu događalo sekundu prije no što su se otvorila vrata; obiteljski ručak, a u wc-u se poštancaš na brzaka. Fantastično! Pothitno mi treba nešto slatko. Mmm, Bronhi...lakše se diže. |
- 01:39 - Komentari (3) - Isprintaj - #
03.04.2006., ponedjeljak
Team building
I'm back! Malo sam se odmarala od bloga, osupnuta količinom prometa ostvarenog na netu. Jao meni kad račun stigne na naplatu...Svi oni koji su pomislili da sam sudjelovala u nekoj od inačica timske zanimacije izvan ureda i ako se još pritom javio osjećaj zavisti ili nostalgije za njihovim posljednjim bondingom s kolegama, molim Vas, čitajte neki drugi blog. Team building je izum stoljeća. Genijalac koji se prvi dosjetio da firmama uzima lovu za takvu notornu glupost trebao bi, u najmanju ruku, dobiti Nobelovu nagradu. Zamislite - dovedete hrpu dezorijentiranih ljudi, zadrtih komformista, većinom bivših studenata ekonomije, kojima bivši nadobudni student kineziološkog fakulteta osmisli zadatke. I sad su si oni svi super, jer u prirodnom okruženju udruženim snagama trapavo trčkaraju izgubljeni u vremenu i prostoru, potežu uže, veslo sisaju, igraju se rata,... Poveća količina kisika ih omami, pa kolektivno haluciniraju o zbližavanju. Zar nije upravo fantastično kad se osjećaš kao mali Mujo? |
- 17:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #
28.03.2006., utorak
Beskrajan dan
Vrijeme je za krevet. U šoku sam nakon tolike količine dnevnog svjetla. Cijeli dan se vucaram po kavama. Samo da nisam doma. Špica dana su mi spuštene šajbe na autu. Već mi je stvarno dopizdilo da mi grijanje šiba kroz nos. A tko mi je kriv, kad volim da mi je toplo... Od dosade sam čak kuhala ručak za sedmero ljudi. Znam da stvarno dobro kuham, ali trudim se što manje vremena provoditi u kuhinji da se familija ne navikne. Onda mi nema spasa. Zatim na tečaj stranog jezika. Nisi danas više faca ako ne znaš na barem tri svjetska jezika čak i blog pisati. Sad već ozbiljno brijem i na četvrti. Pa da me i Rusi razumiju. Sutra do grada po nove krpice, jer naime, proljeće u moj ormar još nije stiglo. Pa kad sam već u điru, popit ću precijenjenu kavu na špici. Da vidim koliko je kvarcanja potrebno da bi se bilo in, što sve šaneri predlažu za ovu sezonu, da li trebam zalemiti još pola metra kose na ovo što već imam, koliko gay frendova bi trebala imati, koju vrstu džepnog cucka da spasim iz šinteraja, da li se djeca i ove godine šeću na lajni i, naravno, koliki je optimalni broj prešetavanja onih koji se trude da ih ama baš svi vide. by: Wendy |
- 01:09 - Komentari (5) - Isprintaj - #
27.03.2006., ponedjeljak
Dobro jutro!
Pa ja ne vjerujem da sam uspjela ugledati sunce prije zenita. Nemam pojma na koju foru sam se digla jutros u pola 9, a niti kako sam sinoć uspjela zaspati prije dva. Poremetio mi se bioritam. Strašno! I što ću sada raditi? Već sam doručkovala i popila čaj, skuhala kavu, zapalila cigaretu, obavila 4 telefonska razgovora, pregledala mailove, checkirala blog i što sad? Imam rupu barem do podneva, kad se obično ustajem. Da idem na plac pregledati cijene povrća, pa da mi se uvaljuje neki stari prdonja koji prodaje grincajg? Da susjedu prošećem psa? Da gledam sapunice? Što uopće rade ljudi tijekom dana, ako nisu na poslu? |
- 10:24 - Komentari (4) - Isprintaj - #
24.03.2006., petak
Transplantacija mozga
Sjećam se da je jednom davno na predavanju profesor sve prisutne upitao za što se nikad ne bi mijenjali. I dok smo svi nezainteresirano slušali on izvali: "Pamet!" E, tu nam je već dao materijala za razmišljanje. I u principu smo se svi složili s njegovom konstatacijom. Jer, kad bi, primjerice, imali sve pare ovog svijeta i brutalno dobro izgledali, mi bi sa svojom (i ničijom tuđom) pameti najbolje znali kako s time raspolagati. No, da ne filozofiram... Mene zanima kako pomoći glupim ljudima i tako spasiti sebe?Na primjer: Frendica me zadnjih par dana davi stotim prekidom sa svojim dečkom. Ježim se od njenih telefonskih poziva, a pogotovo od ideje za sazivanjem kriznog stožera. Isti scenarij svakih mjesec dana i tako već čitavu godinu. Griješi, glupa je, ne kuži da ju valja. Inače me baš briga za takve slučajeve, jer joj se ne događa ono što si sama ne dopušta. Ali njena glupost me počela uvelike opterećivati. I sad bih ja, iz vrlo sebičnih razloga, da se ona dozove pameti. Transplantacija mozga nije još moguća, ali brijem da bi lobotomija olakšala stvari. Kad ju već ne mogu urazumiti da odjebe idiota i ostavi nas na miru, pitam ja vas kako da ju onda uvjerim da bi taj "lagani" medicinski zahvat bio najbolje rješenje? |
- 03:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #
20.03.2006., ponedjeljak
Seksa mi se!
Kad već prođu mjeseci i mjeseci (ne želim ni prebrojati), a od seksa ni s, dođe dan kad se pošteno zabrinem. E pa, danas je taj dan. Pitam se, pitam, kad će više naići netko s kim bi se to isplatilo obaviti. Nemam visoke kriterije, vjerojatno malo veće od prosječnih, ali ni ja nisam za baciti. Ne pada mi na pamet trenutno one-night stand, jer kad već naiđe žrtva onda da to bar neko vrijeme potraje. Koja korist od seksa na jednu noć, kad se tek onda nabrijem na još? A opet bi mogli proći mjeseci do idućeg puta. Daj bar da se izguštam neko vrijeme. A za seksanje na nešto duže pruge ne uzimam bilo što. Vibrator je već potez očajnika, pa o mehanizaciji ne želim ni razmišljati. Frajera ne mislim tražiti na netu ili u oglasniku, ne daj Bože. Vani ponuda nula bodova. A dovoljno se socijaliziram da znam da od onih koji trenutno cirkuliraju nema ništa. Ni od drugih država nikakve koristi, kad nemam vremena, volje, ni para za organiziranje višekratnih susreta. Ne namjeravam ni upisivati u svoj raspored dodatne aktivnosti. Jedino da se jedan vikend pojavi netko sasvim nov i nepoznat. A to se u prosjeku događa možda dva puta godišnje. Sad bi bilo optimalno vrijeme za nekog takvog. Da li sam ja te sreće? |
- 03:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
wendykroy@net.hr
Copyright © 2006. "Money will not buy happiness, but it will let you be unhappy in nice places." "I have crossed oceans of time to find you." - Bram Stoker's "Dracula" WICKED GAMES - Chris Isaac The world was on fire No one could save me but you. Strange what desire will make foolish people do I never dreamed that I'd meet somebody like you And I never dreamed that I'd lose somebody like you No, I don't want to fall in love [This love is only gonna break your heart] No, I don't want to fall in love [This love is only gonna break your heart] With you What a wicked game you play To make me feel this way What a wicked thing to do To let me dream of you What a wicked thing to say You never felt this way What a wicked thing to do To make me dream of you Nobody loves no one hit Counter |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||